20 lip VAŠE PITANJE – Pad koncentracije tijekom meča

VAŠE PITANJE

Imam problem s kćerkom tijekom igranja na turnirima. Tijekom turnira događa se kao da joj mozak stane i radi nevjerojatne pogreške. Jedan dan pobjedi i to mnogo bolje rangirane protivnike od sebe, a drugi dan izgubi od mnogo slabijih igračica. Pokušavam joj na meču ukazati na pogreške, ali ona kao da me ne čuje. Ne znam i ne razumijem zašto se to događa. Je li to pad koncentracije ili umor ili nešto treće. Njen trener i ja mislimo kako je sve to do njene koncentracije i glave. Pitam vas kao velikog stručnjaka iz područja sportske psihologije što vi mislite i da mi pokušate objasniti što se to događa? Hvala puno na odgovoru.  Zoran iz Šibenika.

ODGOVOR

Problem s kojim se Vaša kćer susreće je u velikom broju slučajeva kompleksne prirode. Budući da većina sportova uključuje pripremu iz četiri područja (fizičkog, tehničkog, taktičkog i mentalnog, odnosno psihološkog), uzrok krajnjem rezultatu može biti nedostatak pripreme u jednom ili u više područja. Na primjer, nedovoljna fizička priprema pridonosi umoru i brzom padu koncentracije. Ako igrač ima fizičku izdržljivost za jedan meč, no nedovoljno je spreman za dva ili tri meča u istom danu, događa se da drugi ili treći meč obiluje oscilacijama u igri, padu koncentracije u nekoliko faza meča, i koji često dovode do burnih emocionalnih reakcija (ljutnja, bijes, bacanje reketa, itd.).

Priprema u sva četiri područja treba se provoditi sistematski kako bi se povećala konstantnost u igri i smanjile razlike u kvaliteti između treninga i meča. Igrač će biti toliko jak koliko je jaka najslabija (od navedene četiri) karika u lancu. Ako postaje očito da je psihološka priprema nedovoljna, bilo bi uputno povezati igrača, trenera, i roditelja sa sportskim psihologom koji je upućen u problematiku sporta.
Roditelji često pokušavaju riješiti problem, no budući da su djeca emocionalno vezani za njih, savjet koji dobiju od njih većinom nije obrađen logično (tj. putem razuma), već na emocionalnoj razini, što rijetko dovodi do uspjeha u svladavanju prepreke.

U slučaju Vaše kćeri, naveli ste da kvaliteta igre varira i ovisi o tome s kime igra. Pritisak je puno veći ukoliko igrač (ili trener ili roditelj) očekuje da mora pobijediti. Ako svi troje očekuju pobjedu i imaju je za zadani cilj, pritisak je enorman. Problem je u tome što se naglašava rezultat (ishod meča), radije nego proces (što igrač treba napraviti da bi se doveo u situaciju da pobijedi). Proces (npr. izvedba taktike, pokazivanje mentalne čvrstoće u kritičnim situacijama) je temeljni razlog zašto se mečevi gube ili dobivaju.

PREPORUKA

Preporučio bih jednak broj sparing mečeva s tri tipa igrača koje Vaša kćer:

• vrlo teško pobjeđuje
• šanse za pobjedu su 50/50
• vrlo lako pobjeđuje.

Tri različite grupe imaju različite nivoe pritisaka. Na primjer, prva grupa gotovo da i nema pritiska, jer su očekivanja (u smislu rezultata) minimalna. Analizom tih mečeva trebalo bi pokazati:

• Daje li igrač fizički sve od sebe bez obzira na rezultat i bez obzira s kime igra?
• Odigrava li tehnički i taktički udarce/situacije na visokom nivou bez obzira na rezultat/protivnika?
• Pokazuje li strpljenje, visok nivo koncentracije kroz cijeli meč, motivaciju za pobjedom, psihičku stabilnost bez obzira na rezultat/protivnika?

Nadam se da će ovih par savjeta pomoći.

Imate li još pitanja za trenera ili psihologa javite nam se: tkprojunior@aol.com